Kad bi sve poruke nestale i ostalo samo deset Božjih zapovijedi, još bi uvijek imali dovoljno mudrosti za sadašnjost i budućnost. Naš problem nije u tome da nemamo dovoljno mudrih načela, nego da ih ne želimo uvažavati i živjeti u skladu sa njima. – Izak Baševiš Singer

Kao što liječnik može pacijentu prepisati odgovarajući antibiotik, ako točno zna uzročnika, tako i čovjek može efikasno iscjeljivati samog sebe i druge ako poznaje uzrok bolesti koje pogađaju njegovo tijelo.

• Postoje bolesti koje nastaju zbog nedostatka higijenskih navika, a posljedica toga je pojava bakterija.
• Postoje bolesti koje nastaju zbog nedostatka skrbi o mentalnom sadržaju, a posljedica toga je pojava mentalnih bakterija: straha, ljutnje, brige, ljubomore, pohlepe… nedostatka samokontrole.
• I postoje bolesti koje nastaju zbog Neznanja o istinskoj Prirodi čovjeka. Kroz Neznanje, čovjek vjeruje da je njegovo fizičko tijelo i grubi materijalni svijet jedino što postoji. Ovo pogrešno shvatanje, zapravo, je izvor svih čovjekovih nevolja.

Kad govorimo o Neznanju, onda se to ne odnosi na klasično obrazovanje, na intelektualnu razinu, koje određuje nečije zanimanje. Ono je, važno i poželjno, ali zbog svoje povezanosti sa fizičkom egzistencijom, ne izlazi iz okvira grubog materijalnog postojanja.

Netko može biti visoko obrazovan, ali to ne znači da ne boluje od mentalnih bakterija. Nemogućnost da se, vlastite REAKCIJE na vanjske okolnosti, povežu sa bolestima tijela tj. da se ne opaža čvrsta veza između uma i tijela ukazuje na odsustvo SVJESNOSTI, nedostatak RAZLUČIVANJA, što jeste Neznanje.

Jednostranost, bilo u intelektualnom ili spiritualnom smislu, naobrazbu čini beskorisnom. Kršenje fizičkih, mentalnih i duhovnih zakona, dugoročno šteti suptilnom bio-kemijskom mehanizmu, kakvo je tijelo. Pojava bolesti natjera čovjeka da u pomoć pozove medicinu, što je sasvim prirodno, ali nije prirodno to što se oslanja, isključivo na nju, što odbija aktivno sudjelovati u procesu ozdravljenja. Isto vrijedi i za traženje pomoći od Boga i Njegovih predstavnika. Poljsko – američki znanstvenik ALFRED KORZYBSKI, mudro je primjetio:

Bog ti može oprostiti grijehe, ali tvoj živčani sustav neće.

Znanstvenici predano rade na iznalaženju načina izlječenja bolesti. Ali, ne postoji metoda sa kojom se može „operirati“ ili „genetski izmijeniti“ nečija SVIJEST. To može sāmo čovjek putem samonapora, uz pomoć Duše ili samorealiziranog Učitelja na Zemlji. Za tu zadaću, on je opskrbljen slobodnim odabirom i razlučujućom inteligencijom. Evolucija od svijesti amebe do svijesti ljudskog bića trajala je mnogo milijuna godina. Čovjek je, već odavno, trebao nastaviti evoluirati u svijesti, koristeći se kraljevskim „alatima“, datim mu od Stvoritelja. Zastoj nije nužna stvar, a još manje “prirodna“. Jer, kada se ISPRAVNO PONAŠA, čovjek ne traži opravdanja za vlastite reakcije, dapače, odbija reagirati. Zapošljava svoju snagu volje i razlučujuću inteligenciju kako bi ispitivao stanje svog uma i srca, znajući da je, u cijeloj priči, on bio glavni „kuhar“. A, kad to razumije, spreman je proizvoditi zdravlje, koristeći se iscjeljujućim silama unutar sebe, osnaženih dušinom sviješću.

Sve MISLI su, u biti, ništa drugo, nego ENERGIJA, a ona je, pak, usporena vibracija iznjedrena iz SVIJESTI. Budući da je ovaj SVEMIR DJELATAN, a čovjek njegov operativni dio, svaka MISAO teži postati TVARNA. Kontrola nad umom i tijelom, stoga je, od najveće važnosti za čovjekovo mentalno i fizičko zdravlje.

Ako je um, isključivi, gospodar tjelesnog kraljevstva, njegove naredbe tjelesnim podanicima (svijest, stanice, molekule, atomi, elektroni, inteligentna energija) ponavljaju se u nizu i glase:
– NE IZBACUJTE NIŠTA TVARNO, NEGO TO ZADRŽAVAJTE I UVEĆAVAJTE! –
Pogledajmo kako se to odražava na IMUNOLOŠKI SUSTAV čovjeka. Prije toga ćemo se kratko informirati o njemu.

Imunološki sustav je sustav organa koji štiti organizam od napada virusa, bakterija, gljivica, parazita; njihovih kemijskih supstanci (toksina) kao i vlastitih izmijenjenih i istrošenih stanica. Imuno sustav se sastoji od organa razmještenih po cijelom tijelu i stanica koje sudjeluju u imunološkim reakcijama, koje mogu migrirati po čitavom tijelu.Organi imuno sustava su: koštana srž, prsna žlijezda i limfni čvorovi. Poremećaji u imuno sustavu manifestiraju se (u grubom smislu) kao: autoimune bolesti i nedostatnost imuno sustava.

Autoimune bolesti, u pojednostavljenom smislu, su one kod kojih sām organizam napada vlastite stanice, jer ih NE PREPOZNAJE kao svoje. Kod alergijskih reakcija, imuno sustav reagira preburno i krivo.

Neke od autoimunih bolesti su: psorijaza, kronični gastritis, upala tankog crijeva, šećerna bolest, vitiligo…
Nedostatnost imuno sustava se manifestira kao potpuna blokada temeljne funkcije obrambenog mehanizma. Ne pokreće se proizvodnja anti-tijela! Neke od bolesti su: HIV, infekcijaunutarnjih organa, koje se često ponavljaju…

Fizički svijet je, u stvarnosti, inertna materija.
Prisutni život i životnost u svim oblicima, od atoma do čovjeka, dolazi od suptilnih sila astralnog svijeta, a one su se razvile iz još finijih sila idejne kreacije. Čovjek ima tijelo od grube materije; njegov život i njegove sposobnosti da percipira kroz osjetila i spoznaje kroz svijest, ovisni su o suptilnim snagama i silama njegovog astralnog i kauzalnog tijela, koji su instrumenti duše koja ih nastanjuje.

Imunološki sustav je, stoga, direktno povezan sa tim instrumentima, ali u kakvom će stanju on biti, ovisi o čovjeku; o svijesti sa kojom je poistovjećen. Ako, npr. nema svijest o zdravlju, imuno sustav će biti neučinkovit ili će, u potpunosti, otkazati, kako smo to pokazali već prije. Važno je znati da „želja da se bude zdrav“ nije isto što i IMATI SVIJEST O ZDRAVLJU! Ovo vrijedi i za sve drugo: uspjeh, bogatstvo, mir…
Iako se poremećaji imunološkog sustava prikazuju kao dva zasebna oblika, riječ je, zapravo, o DVA STUPNJA razvoja njegovog slabljenja.

Autoimune bolesti su „prva faza“ u materijalizaciji misaono – osjetilnog sustava. Kada um naređuje podanicima (kao isključivi gospodar) da „ne izbacuju ništa tvarno, nego da to zadržavaju i uvećavaju“, podanici to i rade – NE PREPOZNAJU VLASTITE STANICE; tvari napadaju tvari, jer drugačije zapovijedi nema! U mozgu ne postoje pozitivne misli, one koje sadrže iscjeljujuću moć, jer je SVIJEST čovjeka poistovjećena sa tijelom i osjetilima i materijalnim svijetom.

Umor, npr. upozorava na nedostatak vitalizirajuće energije. Mnoštvo ljudi, tako olako i rado govori o svom „umoru“ ili „iscrpljenosti“, nemajući predstavu što sebi čine!
„Peckanje“ u želucu, upozorava na pretjerane REAKCIJE na vanjske okolnosti.
Psorijaza ili bilo koja kožna infekcija, direktno je povezana sa čovjekovim doživljavanjem vanjskog svijeta. Periferija tijela (koža) je scena konstantnih mentalnih i motoričkih aktivnosti. Onaj tko pokušava, uvijek promijenjivi karakter ovog svijeta kontrolirati, postaje na njega „alergičan“.

Ukoliko nema promjene u čovjekovom pristupu životu, urušavanje imuno sustava se nastavlja i ulazi u svoju „drugu fazu“ – prestanak proizvodnje anti-tijela; obrana organizma, u potpunosti, zakazuje. Mogli bismo reći, da strana tijela „opsjedaju“ domaćine, jer bez obrane, prodoru patogenih mikroorganizama ništa ne stoji na putu.

Proces razvoja bolesti ili slabljenja imunološkog sustava, stvar je dugog vremenskog perioda, i obuhvata mnogobrojna utjelovljenja, a ne sāmo sadašnje. „Samo se jednom živi“ – parola je onih koji se prema vlastitom mentalnom i fizičkom biću odnose neodgovorno ili su uvjereni u „ispravnost“ vlastite, vrlo ograničavajuće definicije života, one vezane isključivo za grubi materijalni oblik.
Zašto je neka osoba mentalno ograničena, a neka inteligentna; neka bolesna, a neka zdrava; neka kriminalac, a neka svetac…?

Kakva bi to Pravda bila kada bi dozvolila da se nešto događa bez uzroka? Ali, uzrok postoji! Oni što smo sada rezultat je naših vlastitih akcija u različitim vremenima tijekom prošlosti. Poslije smrti, čovjek odlazi, ili bolje rečeno, ostaje u svom astralnom tijelu, sadržaju vlastitog uma. U njemu su pohranjene sve sklonosti kakve je imao i dok je bio na Zemlji. Upravo njima će biti i privučen u novo tijelo kako bi ih neutralizirao. Misli o bolesti isključuju svjesnost o posjedovanju zdravlja, a budući da um kontrolira tijelo, ponovno rođena osoba, ne posjeduje svijest sa kojom bi mogla stvoriti zdravlje, pa će morati to pokušati postići u novom tijelu. Pojam reinkarnacije, iznimno je suptilan i složen proces, ali nipošto „mističan“. Svemirom vladaju vrlo precizni Zakoni, pa o reinkarnaciji možemo govoriti sāmo u tim i takvim okvirima.

Ovdje želimo naglasiti, prije svega, snažnu povezanost između uma i tijela, kao i preporučiti da se pažnja treba usmjeravati na SADAŠNJE postojanje i rad na uklanjanju svih mentalnih i fizičkih prepreka koje čovjeka spriječavaju da živi u harmoniji sa sobom, svima oko sebe, a nadasve sa Dušom. Vrlo je važno razumijeti da KRIVNJA, u pogledu stanja u kome se čovjek nalazi, bez obzira u kom je vremenu ono nastalo, nije način sa koji se išta može riješiti. Ona PARALIZIRA volju čovjeka, „grize“ ga iznutra, zadržavajući sve negativne misli, riječ i djela, prisiljavajući ga da ODUSTANE od borbe za vlastitu dobrobit.

Često se, u nekim religijskim obredima, može čuti povik „svi smo mi grešnici“. Ponekad to može biti ispravno, ako se čini iz poniznosti. Ali, PONIZNOST je rijetka osobina među ljudima, jer podrazumijeva posjedovanje SVIJESTI o stvarnoj ulozi „malog ja“ u procesu samorealizacije. Zato, treba izbjegavati boraviti u negativnosti i ograničenju. Um čovjeka je, i bez toga, natrpan lošim, nezdravim mislima, zašto bi ih, onda naglašavao i prebrojavao!?

Samokritičnost je nešto posve drugo. To je PROMATRANJE dobrih i loših navika i sklonosti, analiza onoga što je netko i što bi želio postati, to je viđenje ili detektiranje nedostataka koji usporavaju napredovanje. Čovjek mora sebe vidjeti onakvim-kakav jeste, jer na taj način može kontrolirati svoje loše navike i biti spreman da ih uništi. Svatko tko misli „da je sa njim sve u redu“, nije nimalo sāmokritičan, nego se skriva iza onoga što zamišlja da jeste. Patnja, bolest, neuspjeh prirodne su posljedice takvog načina ponašanja.

U narodu postoji poslovica: „Prvo skoči, pa onda reci, hop!“ Mnogo je onih koji žele najprije reći „hop“, pa tek onda „skočiti“ tj. ostvariti određene ciljeve bez ustrajnog i disciplniranog rada. Ali, ovaj Svemir je satkan od INTELIGENTNE STVARALAČKE ENERGIJE, a to znači da čovjek ne može izbjeći stvaranje. On to neprestano i čini – STVARA, dobro ili loše za sebe i svijet. Ako, dakle, najprije kaže „hop“, pa tek onda „skoči“, nastavlja stvarati ono što ga čini bolesnim, nesretnim, nezadovoljnim…

Lijenost je kronična bolest onih koji sebe identificiraju sa tijelom i osjetilima. Razlog je vrlo jednostavan – tijelo je INERTNA materija i kao takva – „lijena“.
Rad, disciplina, ustrajnost – ne odgovaraju čovjeku koji sebe poznaje, isključivo po imenu.
Mudri, nasuprot tome, upošljavaju snagu volje i posvećuju se ispravljanju svojih misli. Oni znaju da je fizičko tijelo IZVRŠITELJ djela, a da je um stvarni POČINITELJ.

Tijelo i um se moraju dovesti u harmoniju. To je zadaća svakog čovjeka, ne može je izbjeći, ali koliko će mu vremena za to trebati, ovisi o trenutku kada će ga patnja podsjetiti da ovaj svijet nije ono što je on mislio da jeste! Oni koji odluče da im je dosta problema, da žele rješenja, kreću u potragu za odgovorima. U toj potrazi nitko ne može preskočiti nijednu „pločicu“ svijesti na putu. Zato je ispravno da oni koji vjeruju u medicinsko izlječenje idu doktoru medicine. Oni koji vjeruju u izlječenje putem osteopatskih ili homeopatskih metoda, ili nekih drugih „prirodnih“ sredstava, trebaju koristiti te metode. Oni koji vjeruju u mentalne iscjelitelje (psihologe, psihijatre…) trebaju ići k njima. Ali, bez obzira što čovjek koristi, iznad svega, najvažnije vjerovanje mora biti u neograničenu moć Duha.

Znanstvenici su, nedvojbeno, dokazali da je fizički svijet ocean energije koji pulsira iz postojanja u nepostojanje i tako bez prestanka. Običan čovjek, ne mora biti znanstvenik da bi dokazao to isto. Dovoljno je da obrati pažnju na vlastito disanje. Udah i izdah smjenjuju se u valovima, energija života struji njegovom kičmom, hraneći sve stanice, čineći ih djelatnima.

Čovjek ne vidi odakle mu je pristigao „udah“, niti gdje je otišao „izdah“, ali je siguran da osjeća pulsiranje energije. To je minimum koji bi trebao učiniti, jer ako ne opaža ovo pulsiranje, za njega život ne može biti stvaran. Kako će, onda pomagati sebi kad ga posjete nevolje?! Onima koji se odluče biti HRABRI, i posvetiti se SLUŠANJU pulsiranja energije, otvoriće se vrata „glazbene sfere“. Sasvim jasno će čuti različite milozvučne tonove, sve dok ne stignu do onog koji je IZVOR svih njih. Može ga se čuti kao daleko hučanje mora ili kao „grmljavinu“, kako je to čuo, npr. Ap. Ivan. To mjesto je mjesto „neograničene moći“ ili „oceana energije“ kojom je okružen čovjek.

Ima još…i do tamo se može doći SNAGOM VOLJE…
Vjerovanje u neograničenu moć Duha je stvar ISKUSTVA, a iskustvo podrazumijeva rad na uspostavi kontrole nad umom i tijelom, bez obzira na pripadnost nekoj religiji ili skupini ili ateizmu.

Isus je koristio iscjeljujuću moć pulsirajućeg oceana inteligentne kozmičke energije, koja ulazeći u tijelo čovjeka postaje životna energija. Njome je ozdravljao bolesne, one koji su mu dolazili sa vjerom i prihvatanjem. Ali, ono najvažnije – iscjeljivao je ljude od neznanja, najrazornije bolesti. Ni za jedno ozdravljenje nije pripisao zasluge sebi, sve ih je položio pred stopala Duha. Jer, on sām, unutar sebe, nije osjećao svoje malo je (ego-svijest), rođeno iz poistovjećenosti duše sa fizičkim tijelom.
Čak i kad je rekao, „Ja ti kažem, ustani!“ i čovjek je ozdravio, Isus nije govorio iz ega, već iz neograničene Bogosvijesti.

Kada običan čovjek kaže „ja ću to učiniti“, tada se „ja“ odnosi na njegovu tijelom poistovjećenu ego-svijest. On ne može razlikovati sebe od fizičkog tijela, i jedva da osjeća vlastitu dušu.
Zašto bi, bilo koji Krist, u bilo kom vremenu, došao na Zemlju? Učinio bi to iz čiste Ljubavi kako bi ljude privukao Istini, a ne nekoj organizaciji ili državi i slično. Beskonačnost i Sveznanje se ne mogu ničim ograničiti, ali se mogu iskusiti kroz ograničenost, kakvo je tjelesno kraljevstvo.
Također, je došao, u ljudskom tijelu, kako bi podsjetio sve druge ljude na Ono Što Oni Zaista Jesu – Sinovi Božji.

Iscjeljenja koja je Isus činio utemeljena su na Znanju, na gospodarenju svim silama Svemira i čovjeka. Ona su bila neophodna, jer bolestan čovjek ne može misliti na vlastitu dušu, dok mu je tijelo u grču patnje. Ali, svako ozdravljenje je bilo pokazivanje Slave Božje, Sveprisutne Sile i svako je imalo zadaću da ojača vjeru ljudi u tadašnjoj inkarnaciji a i budućoj. Ipak, Isusovo poslanje (kao i svih Majstora) je, prvenstveno, povezano sa predavanjem ZNANJA I SNAGE da se čovjek ISKUSTVENO SPOZNA kao jednak svom Učitelju, što je i očitovano kroz Apostole.

Korijen čovjekove patnje leži u nedostatku hrabrosti i odvažnosti.
Oni koji su OZBILJNI u traženju rješenja za svoje mentalne i fizičke probleme, moraju u sebi probuditi pobjednika. Da bi vjerovao u mentalno iscjeljivanje, čovjek najprije treba poznavati odnos između uma i tijela. U protivnom, sumnja koja ostaje skrivena u brazdama mozga, može neutralizirati pozitivnu misao i čovjek može izgubiti i ono malo vjere što je imao. Zato se, najprije moraju naučiti zakoni, pa tek onda, na temelju tog znanja razvijati snagu volje. Volja i energija su dvije najsnažnije moći, jer volja kontrolira energiju. Nije volja ta koja iscjeljuje, već je volja ta koja pokreće energiju. Kada je energija ispunjena snagom volje misao zdravlja (i bilo čega drugog) mora se materijalizirati, usprkos svim iskušenjima. Iznad svega mora biti jasno: ako iscijelite dušu (svijest), i tijelo će automatski biti iscijeljeno.

Uskrs je posebno pogodno vrijeme za iscijeljivanje duše, uma i tijela. Tada, zbog velikog broja ljudi koji MISLE na Krista, bez obzira u kojoj mjeri i snazi, Krist (SVI SINOVI BOŽJI – JEDAN KRIST) može odgovoriti na traženja bolesnih i zdravih, nevjernika i vjernika, ateista i predanika…

Iskoristite taj dar svi, uskrsnite iz malih stvari koje vas uznemiravaju. Oprostite onima koje ste stavili na „spisak“ krivaca za vaše nevolje. Njima je dosta njihove muke, ne treba im i vaša. A, vama ne treba nijedna koja vas umanjuje! Uklonite „mrki“ izraz lica i ukrasite ga unutarnjim osmijehom. Odlučite ne biti hiroviti, dopuštajući da vam osjećaji određuju raspoloženje. Zatražite od Krista da vam da SNAGU da budete postojani u ljubavi i dobroti.

Podržavajte druge čistim srcem, a ne bučnim bodrenjem. Otvorite se novim spoznajama, ne inzistirajte na „svojim“ mišljenjima, jer ona su izvor svih bijeda…

Iznad svega, nemojte dopustiti nikome i ničemu da vas razljuti, jer samo vi možete narediti toj sili da bude krotka.

MIR je vaše najveće blago, to zauvijek zapamtite!

Vesna Prljić Ćalušić
Javno predavanje, ožujak 2015.g.
IZVADAK – PRILAGOĐEN TEKST