Svako novo razdoblje u životu donosi određene promjene. Ponekad ih ne možemo odmah imenovati, ali ih osjetimo.

Promjena je prirodno stanje Svemira. Sve je u kretanju, uključujući i čovjeka. Nema dva ista jutra, dva ista trenutka, nema istosti u prirodi i baš je to ona savršenost koja svakome čovjeku pruža mogucnost da stvara i živi svjesno. Zato je pred nama vrijeme u kojemu možemo ponovno sagledati ono što naša udruga jest.

Naša udruga zove se Život-Novo stvaranje. To ime nosi veliku odgovornost, jer novo stvaranje ne događa se tako što čemo samo fizički biti članovi, niti onda kada pročitamo hrpu duhovnih knjiga. Novo Stvaranje manifestira se onda kada se mijenja naša svijest. Onda kada počmemo drugačije gledati sebe, kada smo spremni u potpunosti odbaciti stara uvjerenja i otvoriti se za primanje nečeg što još nismo iskusili.

Nije teško osjećati mir kada sjedimo u meditaciji i oko nas vlada tišina. Duhovna praksa događa se onda kada nas život dotakne tamo gdje smo najosjetljiviji.

Kada mislimo da nas netko ne razumije ili se osjetimo zanemareno, onda kada nas je povrijedila nečija riječ ili kada imamo potrebu dokazati da smo u pravu.
U svim takvim trenucima uvijek imamo izbor zastati, ne slijediti staru naviku več pokušati vidjeti što nas određena situacija može naučiti.

Ako netko u nama izazove ljutnju, trebali bi znati odakle ta emocija pristiže, jer ono što žarko pripisujemo drugome i vjerujemo da nema veze sa nama, trebali bih odbaciti zauvijek iz mentalne riznice. Jer kako je rekao učitelj, pravednosti koje nanose patnju vama i drugima, nisu pravednosti nego su tuđe mentalne konstrukcije nikad izravno iskušane. 

Svi su učitelji u prošlim i sadašnjim vremenima, usmjeravali pažnju onih koji su htjeli slušati na čin opraštanja na kojem počiva blagostanje duha i tijela.

Zato je opraštanje prvi korak ka novome stvaranju. Kao moćan alat u prakticiranju novog početka i vlastitog buđenja, data nam je i praksa joge.

Joga nas vraća prema unutra. Kroz tijelo učimo prisutnost. Kroz dah učimo smirivanje životne energije. Kroz meditaciju učimo promatrati vlastiti um, a kroz taj unutarnji rad postupno učimo biti svjesniji u odnosu sa sobom i drugima. Asana završava kada izađemo iz položaja, ali joga ne završava tada.
Ona se nastavlja u svakodnevnici, kada razgovaramo sa partnerom, kolegom, šefom na poslu, itd. Kada primjetimo potrebitog, tada se vidi koliko zapravo živimo jogu. 

Zato, predlažem da ovo novo razdoblje naše udruge ne bude samo nova stranica u kalendaru. Neka između ostaloga bude i nova kvaliteta odnosa.

Više pažnje.

Više slušanja.

Više poštovanja.

Više odgovornosti za vlastite riječi i postupke.

Manje potrebe za dokazivanjem.

Manje ega.

Više služenja.

Ponekad je dovoljno saslušati bez potrebe da odmah damo odgovor.
Ponekad je potrebno napraviti korak prema drugome, i onda kada nam ego govori da to nije naš posao.

To je svjesnost.

Neka svatko u ovom novom vremenu napravi jedan mali unutarnji korak.
Ne možemo mjenjati druge, možemo jedino početi od samih sebe. Jer kada se mijenja svijest pojedinca, mjenja se i energija zajednice. Kada se više ljudi počme susretati iz mjesta mira, poštovanja i ljubavi, tada i zajednica postaje manifestacija uloženog.

Pitanje ne bi trebalo biti što meni ova zajednica daje?, već što ja svojim prisustvom dajem zajednici? To je veliki korak i pomak u svijesti od naučenog primanja pema služenju. Neka to bude početna točka iz koje će proizaći jasnoca zasto smo ovdje. Da kroz jogu ne tražimo samo osjecaj ugode,nego istinu. Da kroz meditaciju ne tražimo samo mir, nego spoznaju. Da kroz odnose ne trazimo samo da nas drugi razumiju, nego da i sami naučimo razumijeti. I, da kroz služenje polako izađemo iz ograničenog osjećaja “ja” i osjetimo ono na što nas je učitelj neprestano podsjećao, da iza naših različitosti postoji jedna dublja svijest koja nas povezuje.

I za kraj ako je na pitanje zašto ste danas ovdje, odgovor, da postanem svjesniji, onda sam sigurna da naš zajednički put tek počinje.

Zorana Prljić