U ranim jutarnjim satima grad zazuji poput velike košnice. Pločnici i ceste prime na tisuće i tisuće ljudi koji hrle prema svojim radnim mjestima. Huka i buka koja se pritom proizvodi ne izgleda nimalo idilično samim sudionicima te aktivnosti. Oni koji se voze gradskim prijevozom najčešće prigovaraju zbog nesnosnih gužvi i kašnjenja, a gradske vlasti su najomiljenija meta napada. Nakupljene nervoze se oslobađaju i u međusobnim verbalnim sukobima, tako da se katkad čini da autobus, tramvaj ili vlak voze roj dezorijentiranih pčela. Vozači imaju svoje specifične probleme. Nisu zadovoljni regulacijom prometa, kvalitetom cesta, pješacima, a ni kolegama vozačima. Vjeruju da ima puno onih koji ne znaju voziti i da se njih pita, polovici bi oduzeli dozvole. “Čepovi” koji su gotovo svakodnevni prizor na najprometnijim ulicama, izbacuju iz sjedala mnoge koji se u njima nalaze. Nervozno trubljenje, neljubazna dobacivanja, nikada nisu ubrzala promet i otklonila zagušenje, i iako je to očito, ipak su rijetki oni koji su prestali s takvim načinom ponašanja.

Borba za parkirno mjesto je priča je za sebe! Naći mjesto za svoje prijevozno sredstvo postala je natjecateljska disciplina u kojoj baš i nema mnogo ferpleja. Slika se, naravno, ponavlja i u satima odlaska s posla.

Prelazak kućnog praga nakratko može izmamiti uzdah olakšanja ali nakupljena mala i velika nezadovoljstva neće nestati. Potražit će nekoga na kome će se moći istresti. Taj začarani krug okretat će se sve dok se ne otkrije mjesto na kome nastaje problem. Pogled prema… onom drugačijem… pruža takvu mogućnost.

— ONO DRUGAČIJE —

Mnogo puta ste prošli kroz iskustva o kojima ovdje govorimo. Mnogo puta ste kritizirali gradske vlasti i suputnike u vožnji. Mnogo puta ste sve to prepričavali kolegama na poslu, prijateljima i članovima obitelji. Mnogo puta ste, dakle, ove situacije (a i druge obilježili istim mislima, istim izjavama i istim ponašanjem) i baš zbog toga gledate i živite postojeću stvarnost. Želite li je promijeniti krenite prema izlazu iz nje i uputite se prema novom načinu života – POZITIVNOM I SVJESNOM.

Svakoga jutra zahvaljujte svima onima koji vam omogućuju da stignete tamo kamo ste krenuli. Zajednica ne može funkcionirati ako pojedinci u njoj tu istu zajednicu vide kao teret na svojim leđima i latentnog dežurnog krivca.
Skupine ljudi na autobusnim ili tramvajskim postajama nisu gomile koje vam smetaju, nego su tu da bi, kao i vi, otputovali do odabranog mjesta. Pogledajte ih prijateljski i s razumijevanjem.

Ako vas je netko dodirnuo ili čak gurnuo, prihvatite to dobronamjerno. U tom trenutku dobivate dar, veliki dar, da ne naštetite sebi ljutnjom ili prosudbom. Osmjehnite se onom do sebe. Vaš osmijeh će mu uljepšati dan. Ima dovoljno mjesta i vremena za sve i svakoga.

Vožnja cestom nije posuta komadićima oštrog stakla nego zrncima svjetlosnih znakova. Pratiti ih znači željeti sebi ono najbolje, a to je stvar discipline, ne slučajnosti. Otklonite od sebe misli o gužvama, “čepovima” i nesposobnim vozačima. Izdajte sebi dozvolu za mirnu i strpljivu vožnju; neka vas ne zanima volan drugih, čvrsto držite svoj. Budite sigurni da vas parkirno mjesto već čeka i tako ćete izbjeći borbu oko njega. Isprobajte novi “sistem” i mnoge će vam stvari postati jasnije.

Na sumnje odgovorite ustrajnošću u novim izborima, na ljutnje odgovorite blagošću i velikodušnošću, na pesimizam odgovorite optimizmom. Zapamtite, problemi imaju samo jednu svrhu da vam omoguće da se igrate s rješenjima!

Recite sebi:

Dajem drugima točno ono što želim da drugi daju meni.

“Po jutru se dan poznaje”, biser je iz niske narodnih mudrosti. I kao i svaka mudrost, ne djeluje naredbodavno ni prosuđivački, već nudi sebe da joj svatko pojedinačno dâ značenje koje želi.
Njen najuzvišeniji oblik očituje se kroz SVJESNOST ŽIVOTA I SVI NJEGOVIH MOGUĆNOSTI.
Kako sada stvari stoje, ta mudrost je na razini antipatičnosti prema tehničkim “pijetlovima” koji su osmišljeni da bude uspavane građane (njihovu živu “svirku” još je moguće čuti po selima).

Zato često završavaju na podu, pod jastukom ili u košu za smeće. Otvaranjem očiju mozak stavlja u pogon tijelo-um. Bujica misli jurne u novi dan, uglavnom mrgodnog karaktera. Brige, ljutnje, tuge… pohranjene u spremnicima sjećanja, u zrcalu se pokažu kao nezadovoljno lice čiji vlasnik ne iskazuje nimalo ljubaznosti prema liku koji promatra. Svojevrsna automatika pukog odrađivanja nadolazećeg dana prospe se kroz prostor i vrijeme, s malo ili nimalo nade u boljitak života. Dok se pije jutarnja kava (ukoliko
se ne izjuri iz kuće u zadnji čas), mozak je usredotočen na druge: Hoće li me promaknuti, povećati plaću, prihvatiti projekt, pohvaliti, hoću li dobiti otkaz…? Odgovori uglavnom ovise o nekom drugom, a ne o onome tko pita. Narodna mudrost pokaže svoju istinitost, jer dan postane onakav kakvo je jutro: siv.

Ponekad buđenje obavi “budilica” u glavi. Iz ustiju poleti pjesma ili zvižduk i razbije sve zabrinutosti kao da ih nikada nije ni bilo. Cijelo jutro dobije neku magičnu lakoću. Pogled u zrcalo vrati veseo odraz, a vremenske prilike dobiju sve pohvale, kakve god one bile. Nadolazeći dan zazvuči vrlo obećavajuće, opet u skladu s narodnom mudrošću. Jutro ima i svoju stariju sestru, večer, koja je ostala “skrivena” samo iz jednog razloga – da pruži čovjeku mogućnost da se sjeti druge narodne poslovice: “Svatko je sam kovač svoje sreće”. Iskujte zato mirni odlazak na počinak, probudite se grleći mladu sestru osmijehom i život će vam se ukazati drugačiji, mudriji od onog prije življenog.

— ONO DRUGAČIJE —

Promjena je prirodno stanje Svemira. Sve je u kretanju, uključujući i čovjeka. Vrtnja plave lopte donosi novi dan koji nam poručuje: Evo me, stigao sam svjež i poletan. Nikad prije nisam bio tu, sav sam drugačiji od moje prethodne braće i sestara. Nema dva ista jutra, ni dva ista trenutka, nema istosti u Prirodi i baš je to ona Savršenost koja svakom čovjeku pruža mogućnost da stvori i živi ŽIVOT svjesno i namjerno, a ne stihijski i patnički. Zato prihvatite ponuđeni dar, PROBUDITE SE!

Pravo je čudo otvoriti oči i disati. Obratite pažnju na taj poseban zvuk. Postanite svjesni da ste budni, uživajte nekoliko trenutaka u toj pojavi vrijednoj divljenja. Pokušajte zamisliti kako vas ispunjava blaga svjetlost od vrha glave do nožnih prstiju. Lagano se pokrenite, protegnite i osjetite gipkost i savršenost tog živog mehanizma, stvorenog vama na uslugu. Potom priđite prozoru, pozdravite novi dan i zahvalite se Prirodi koja vam je sve to omogućila. Krenite u kupaonicu i perite se s radošću, svjesni ljepote kapljica. Svom odrazu u zrcalu izrazite sve komplimente; ljepota stanuje unutar vas i ne podliježe vanjskim procjenama. Događat će vam se da riječi cijedite kroz zube, da vam boja glasa sliči na škripu automobilskih guma, da vam misli šapuću kako ste smiješni i neprirodni… Ne obazirite se ni na jednu kritiku, ma kakva god ona bila. Prihvaćanje novog iskustva uvijek izbacuje ona stara, dotad neprimijećena (bar ne tako glasno) ponašanja i geste. Upornost će vas osloboditi krutosti i mrgodnosti i podariti vam puni užitak. Zabrinute misli sve će manje boraviti u vašem umu, a vi ćete se sve više usredotočavati na sâmoga Sebe. Onaj tko se PROBUDI, ima samo jednu želju: da produbljuje i produbljuje … svoju BUDNOST.

Recite sebi:

Ovo je novi dan i ja ga sada radosno pozdravljam.